Ograničenje uvoza određenih proizvoda od željeza ili čelika

Od 3. lipnja 2016. uvodi se ograničenje uvoza određenih proizvoda od željeza ili čelika iz svih trećih zemalja, osim iz Norveške, Islanda i Lihtenštajna u skladu s donesenom Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2016/670.

Uredba propisuje da je za puštanje predmetnih proizvoda od željeza i čelika potrebno ishodovati isprave o nadzoru koje će se na zahtjev uvoznika izdavati nadležno tijelo zemlje članice bez količinskih ograničenja. Za izdavanje dozvola u Hrvatskoj nadležno je Ministarstvo vanjskih i europskih poslova koje će započeti s zaprimanjem i obradom zahtjeva  od 30. svibnja 2016.

U zahtjevu za izdavanje Isprave o nadzoru za uvoz čelika i proizvoda od čelika treba navesti tarifnu oznaku u skladu sa naputkom Europske komisije, od deset znamenaka za svaki proizvod.

Više informacija možete pronaći na stranicama ministarstva MVEP – Gospodarska Diplomacija • Željezo i čelik.

 

Rok podnošenja Intrastat izvještaja

INTRASTAT obrazac se mora podnijeti elektroničkim putem u periodu između 1. i 15–og dana u mjesecu koji slijedi nakon mjeseca za koji se INTRASTAT izvještaj sastavlja.

NOVO u 2016.g. !!!

Ukoliko je 15. dan u mjesecu neradni dan, rok je zadnji radni dan prije 15–og.

Podrijetlo robe

Podrijetlo robe ima izuzetan značaj u primjeni trgovinskih mjera EU, kako u primjeni povlaštenih carinskih stopa pri uvozu robe u EU, tako i kod izvoza u primjeni trgovinskih sporazuma s zemljama s kojima EU ima potpisane sporazume odnosno protokoli.

Na stranicama Carinske uprave (carina.gov.hr) objavljen je zanimljiv i koristan članak o podrijetlu robe koji Vam prenosimo u cijelosti.


Prilikom uvoza ili izvoza robu često pored ostale dokumentacije prati i dokaz o podrijetlu robe.
Općenito, podrijetlo robe može biti:

  • povlašteno (preferencijalno) podrijetlo i
  • nepovlašteno (nepreferencijalno) podrijetlo.

Nužno je razlikovati ove dvije kategorije podrijetla robe. Pritom odmah treba naglasiti da ista roba može imati naznačeno i povlašteno i nepovlašteno podrijetlo, te da ono može biti različito, tj. može imati povlašteno podrijetlo jedne zemlje, a nepovlašteno druge zemlje. Predmetni dokazi izdaju se za robu koja udovolji određenim propisanim pravilima podrijetla. Kod uvoza, radi primjene povlaštene (preferencijalne) stope carine gleda se na preferencijalno podrijetlo, te robu treba pratiti dokaz o preferencijalnom podrijetlu, a nepreferencijalno podrijetlo pri uvozu može odredit je li roba podložna ili izuzeta od primjene drugih specifičnih (zaštitnih, antidampinških) mjera trgovinske politike.

Iz tog razloga podrijetlo robe, neovisno služi li primjeni povlaštene stope carine ili izuzeću od primjene neke od mjera trgovinske politike, od izuzetnog je značaja.

Ono što treba istaknuti je da EU ima zaključen čitav niz preferencijalnih sporazuma, koji reguliraju preferencijalno podrijetlo, i to kako dvostranih, tako i jednostranih te se u dijelu povlaštenog podrijetla daje pregled svih preferencijalnih aranžmana koje EU primjenjuje uz naznake gdje se predmetni ugovori ili odluke mogu pronaći kako bi se detaljnije proučile. Ujedno treba naglasiti da je ovo trenutno stanje, a trgovinski su pregovori „živ organizam“ i kontinuirano se pregovara sa određenim državama, te je i sama shema ugovora podložna promjenama, koju ćemo pravovremeno ažurirati.

Nepreferencijalno podrijetlo

Predstavlja „ekonomsku“ nacionalnost robe tj. roba na temelju nepovlaštenog podrijetla (za razliku od povlaštenog podrijetla) ne stječe nikakav povlašteni status u vidu ukidanja ili smanjenja carine na istu, već je isto nužno za pravilnu primjenu mnogih mjera ekonomske politike kao npr.: antidampinških i kompenzacijskih carina; uvoznih i izvoznih kvota za odredene zemlje; embarga i drugih zabrana ili ograničenja kojima su pogođene pojedine zemlje; izvoznih poticaja i dr. Ujedno se koristi i u svrhu vanjskotrgovinske statistike. Kao dokaz nepovlaštenog podrijetla robe izdaje se uvjerenje o podrijetlu koju uobičajeno izdaju trgovinske ili gospodarske komore zemlje izvoznice (u RH je to HGK).
Kod nepovlaštenih pravila podrijetla proizvodi mogu steci podrijetlo na jedan od dva načina i to ovisno da li je roba:

  •  u cijelosti dobivena u zemlji ili
  •  u slucajevima gdje se roba proizvodi u dvije ili više zemalja, smatra se da potječe iz zemlje u kojoj je prošla “posljednju bitnu gospodarski opravdanu obradu ili preradu u tvrtci opremljenoj u tu svrhu, a što dovodi do novih proizvoda ili predstavlja bitnu fazu proizvodnje “.Kod odredene robe kao npr. tekstila postoje određena dodatna pravila i tumačenja koja propisuju obradu.

Treba istaknuti da kao dio višestranih trgovinskih pregovora u okviru GATT-a postoji intencija usklađivanja pravila o nepovlaštenom podrijetlu unutar Svjetske trgovinske organizacije (WTO) i ti pregovori su i dalje u tijeku.
EU nepreferencijalna pravila propisana su člancima 22. do 26. Carinskog zakonika Zajednice (Uredba Vijeca 2913/92) i člancima 35. do 65., te Prilozima 9. do 11. Uredbe za provedbu carinskog zakonika Zajednice (Uredba Komisije 2454/93), a za dodatna tumačenja, ukoliko se za određenu robu ne može na osnovu ovih odredbi tj. liste pravila za pojedine proizvode (iz Priloga) utvrditi da li je zadovoljeno pravilo za nepreferencijalno podrijetlo, koristi se lista preostalih pravila, koja je javno dostupna na web stranicama DG TAXUD-a (http://ec.europa.eu/taxation_customs/customs/customs_duties/rules_origin/non-preferential/article_410_en.htm)

Preferencijalno podrijetlo

Povlaštena pravila, za razliku od nepovlaštenih, često su stroža tj. da bi roba stekla podrijetlo nužno je da ista zadovolji strože kriterije. Najčešće su propisana protokolima o podrijetlu koji su sastavni dijelovi ugovora o slobodnoj trgovini ili autonomnim mjerama (npr. GSP podrijetlo, ili autonomnim trgovinskim mjerama EU-a). Istim se osigurava da se samo za one robe koja su stekle podrijetlo u jednoj zemlji ugovornici primjenjuje povlaštena stopa carine pri uvozu u drugu članicu ugovornicu.
Primjena povlaštene stope najčešće je ugovorena dvostrano, međutim EU poznaje i autonomnu primjenu preferencijala sa pojedinom državama ili grupama država uz jednostranu primjenu povlaštene stope carine, a sve s ciljem podupiranja razvoja određenih područja ili regija .
Prilikom uvoza robe u EU može se primijeniti povlaštena stopa carine po tri različita osnova i to temeljem:

  • ugovora o slobodnoj trgovini i protokola o podrijetlu (između dviju ili više zemalja)
  •  autonomnih (jednostranih) preferencijala koje EU daje robi podrijetlom iz manje razvijenih zemlja prilikom uvoza u EU
  •  carinske unije.

Dok je Ugovorima o slobodnoj trgovini i autonomnim aranžmanima predviđena primjena povlaštene stope carine za robu koja je stekla povlašteno podrijetlo u određenoj zemlji ili grupi zemalja i prati je pravovaljani dokaz o podrijetlu robe, za robu će se u okviru carinske unije primijeniti povlašteni uvoz za robu koja je u tim zemljama puštena u slobodan promet i to temeljem statusa „robe puštene u slobodan promet“ , a ne temeljem statusa robe s podrijetlom. Međutim, treba istaknuti da se za robu koja se uvozi u okviru carinske unije primjenjuju sve mjere trgovinske politike.
Pored činjenice da je EU ujedno i carinska unija, EU ima zaključenu carinsku uniju i sa Turskom i to za industrijske proizvode i prerađene industrijske proizvode (osim ugljena i čelika), San Marinom za svu robu osim ugljena i čelika i Andorom za robu iz poglavlja 25-97 Carinske tarife.
Ujedno, carinskom unijom nisu predviđeni svi proizvodi, ali isti onda mogu imati povlašteni tretman temeljem podrijetla. Tako npr. poljoprivredni proizvodi iz Turske i Andore nisu uključeni u carinsku uniju ali mogu se uvoziti u EU uz primjenu povlaštene stope ukoliko robu prati dokaz o povlaštenom podrijetlu.

Stjecanje podrijetla

Općenito smatra se da su proizvodi sa podrijetlom ako su:

  • u cijelosti dobiveni
  • dostatno obrađeni ili prerađeni proizvodi (uz ispunjenje uvjeta iz Liste prerade ili obrade) stekli podrijetlo kumulacijom

Pored samog načina stjecanja povlaštenog podrijetla svaki pojedinačni ugovor propisuje i slijedeće temeljne odredbe i to: nedostatni postupci prerade ili obrade, opće pravilo tolerancije, zabranu povrata carine (no drawback), načelo teritorijalnosti, pravilo o izravnom prijevozu, dokaze o podrijetlu, mogućnost dodjeljivanja statusa ovlaštenih izvoznika i dr.
Treba istaknuti da svaki protokol o podrijetlu ili neka drugi pravna osnova kojim su propisana pravila podrijetla ima neke svoje specifičnosti i nužno je prilikom utvrđivanja podrijetla proučiti konkretan protokol u relevantnom broju službenog lista EU (Official Journal – OJ) gdje su objavljeni svi Sporazumi odnosno protokoli.