Dispozicija i punomoć za zastupanje

1. Sukladno uvjetima iz članka 64. (2) i prema odredbama donesenima u okviru članka 243. (2) (b), svaka osoba može imenovati zastupnika koji za nju pri carinskim tijelima obavlja radnje i formalnosti predviđene carinskim propisima.
2. Takvo zastupanje može biti:
   – izravno, pri čemu zastupnik djeluje u ime i za račun druge osobe, ili
   – neizravno, pri čemu zastupnik djeluje u svoje ime, ali za račun druge osobe.
   Država članica može ograničiti pravo na podnošenje carinskih deklaracija:
   – izravnim zastupanjem, ili
   – neizravnim zastupanjem,
   tako da zastupnik mora biti carinski posrednik koji obavlja svoju djelatnost na području te
   države.
3. Osim u slučajevima iz članka 64. (2) (b) i (3), zastupnik mora imati poslovni nastan u Zajednici.
4. Zastupnik se mora očitovati da djeluje za račun osobe koju zastupa, navesti je li zastupanje izravno ili neizravno, te imati ovlaštenje da djeluje kao zastupnik. Za osobu koja se ne očituje da djeluje u ime ili za račun druge osobe ili koja se očituje da djeluje u ime ili za račun druge osobe bez ovlaštenja, smatra se da djeluje u svoje ime i za svoj račun.
5. Carinska tijela mogu od osobe koja se očituje da djeluje u ime ili za račun druge osobe tražiti da podnese dokaz o svom ovlaštenju da djeluje kao zastupnik.

Opunomoćenik

Članak 36.

(1) Stranka, odnosno njezin zakonski zastupnik može odrediti opunomoćenika koji će je zastupati. Za opunomoćenika se može odrediti odvjetnik, odvjetnički ured ili druga pravna osoba koja na temelju zakona može zastupati stranku, odnosno svaka druga potpuno poslovno sposobna osoba, osim one koja se bavi nadripisarstvom.

(2) Službena osoba uskratit će rješenjem sudjelovanje u postupku osobi za koju smatra da se bavi nadripisarstvom. Žalba na to rješenje ne odgađa izvršenje rješenja. Radnje koje je nakon donošenja rješenja o uskrati zastupanja stranke u postupku poduzeo takav opunomoćenik su ništave.

(3) Radnje koje u postupku poduzima opunomoćenik, u granicama dane punomoći, imaju pravni učinak kao da ih je poduzela sama stranka.

(4) Stranka može samostalno davati izjave, odnosno poduzimati druge radnje i kad je u postupku određen opunomoćenik.

(5) Stranka koja je nazočna kad opunomoćenik daje usmenu izjavu može neposredno nakon dane izjave izmijeniti ili opozvati izjavu opunomoćenika. Stranka može, do donošenja odluke o upravnoj stvari, u pisanom obliku ili usmeno na zapisnik opozvati pojedine ili sve radnje opunomoćenika u postupku. Troškove postupka koji nastanu takvim opozivom snosi stranka.

(6) Opoziv punomoći ima pravni učinak od trenutka kad službena osoba od stranke u pisanom obliku ili usmeno na zapisnik primi opoziv punomoći.

Opunomoćenik za primanje pismena

Članak 37.

(1) Kad je stranka ovlastila određenu osobu za primitak pismena (opunomoćenik za primanje pismena), o tome je dužna obavijestiti javnopravno tijelo.

(2) Kad se osoba po zahtjevu koje je pokrenut postupak nalazi u inozemstvu, a nema u Republici Hrvatskoj osobu ovlaštenu za zastupanje, obvezna je odrediti opunomoćenika za primanje pismena s prebivalištem u Republici Hrvatskoj. Ako tako ne postupi, zahtjev će se odbaciti rješenjem.

Članak 2.

Poslove zastupanja u postupku podnošenja carinskih deklaracija o carinski dopuštenom postupanju ili uporabi robe mogu obavljati trgovačka društva ili trgovci pojedinci, koji ispunjavaju ovim Zakonom propisane uvjete i imaju odobrenje Carinske uprave Ministarstva financija (u daljnjem tekstu: Carinska uprava) za obavljanje poslova zastupanja u postupku carinjenja robe (ovlašteni carinski otpremnik).