Objave

Izmjena odredbi o DUGOROČNOJ IZJAVI DOBAVLJAČA (ID)
/in , /by

Izmjenom čl. 62 uvela se mogućnost da jedna dugoročna izjava dobavljača obuhvaća i robu koja je već bila isporučena do datuma izdavanja izjave dobavljača i robu koja će biti isporučena kasnije, kao i izdavanje dugoročne izjave dobavljača za određeni period u budućnosti s ukupnim maksimalnim periodom važenja od 24 mjeseci od datuma početka valjanosti.

Čl. 62. PUCZU sada glasi:

  1. Ako dobavljač izvozniku ili subjektu redovito isporučuje pošiljke robe i ako se očekuje da status robe s podrijetlom svih tih pošiljaka bude isti, dobavljač može dostaviti jedinstvenu izjavu kojom je obuhvaćeno više pošiljaka te robe (dugoročna izjava dobavljača).
  2. Dugoročna izjava dobavljača sastavlja se za pošiljke poslane tijekom određenog vremenskog razdoblja i sadržava tri datuma:
    1. datum na koji je izjava sastavljena (datum izdavanja);
    2. datum početka razdoblja (datum početka), koji ne može biti više od 12 mjeseci prije ili više od šest mjeseci nakon datuma izdavanja;
    3. datum završetka razdoblja (datum završetka), koji ne može biti više od 24 mjeseca nakon datuma početka razdoblja;
  3. Ako dugoročna izjava dobavljača nije valjana u pogledu nekih ili svih pošiljaka robe koja je isporučena ili koja se treba isporučiti, dobavljač odmah o tome obavješćuje predmetnog izvoznika ili predmetni subjekt.

 

Predmetne odredbe primjenjuju se od 14. lipnja 2017.

Preuzeto s https://carina.gov.hr/

Carinska uprava preuzima nadležnost za izdavanje isprave o nadzoru za uvoz proizvoda od željeza ili čelika
/in , /by

Od 11. srpnja 2017. godine, Ministarstvo financija Carinska uprava preuzima nadležnost od Ministarstva vanjskih i europskih poslova vezano za izdavanje isprave o nadzoru koja je uvjet za puštanje u slobodni promet određenih proizvoda od željeza ili čelika iz određenih trećih zemalja.

Izmjena Uredbe stupa na snagu 11.7.2017. godine, od kojeg datuma izdavanje isprave o nadzoru u Republici Hrvatskoj u nadležnosti je Ministarstva financija Carinske uprave.Isprave izdane prije 11. srpnja 2017. od strane Ministarstva vanjskih i europskih poslova vrijede do roka navedenog na njima.
Informacije vezane uz postupak podnošenja zahtjeva Carinskoj upravi, potrebnim ispravama i izdavanju isprava o nadzoru, obuhvaćenim proizvodima i izuzećima od podnošenje isprave te informacije vezane uz carinsko postupanje pri uvozu proizvoda od željeza ili čelika mogu se naći u Pojašnjenjima o primjeni propisa br. 14 CTVP  V2.0 od 11.7.2017. – Uvoz proizvoda od željeza ili čelika.

Posebno naglašavamo da uz popunjeni obrazac zahtjeva, osim komercijalne isprave kojom dokazuje namjeru uvoza, podnositelj zahtjeva mora priložiti potvrdu o proizvodnji koju je izdala čeličana koja je robu proizvela, iz koje je vidljiva vrsta i kemijski sastav robe. Predmetne isprave neophodne su radi provjere ključnih podataka u zahtjevu (KN/TARIC oznake, količine i vrijednosti u eurima) kako bi se izbjegli problemi kod puštanja robe u slobodni promet zbog osporavanje isprave o nadzoru ili njezine usklađenosti s podacima sadržanim u uvoznoj carinskoj deklaracije.
Slijedom navedenog upozoravamo da će izdavanje isprave o nadzoru biti odbijeno ako zahtjev ne sadrži sve potrebne podatke ili ako mu nisu priložene prethodno navedene isprave.

 

Ova obavijest je objavljena na službenim stranicama Carinske uprave te je u potpunosti možete pregledati ovdje.

Obveze deklaranta u carinskom postupku
/in /by

Sukladno članku 15 (2) CZU, podnošenjem carinske deklaracije bilo koja osoba koja je izravno ili
neizravno uključena u ispunjavanje carinskih formalnosti ili u carinske provjere (uključujući
carinskog zastupnika) odgovorna je za:

  •  točnost i potpunost informacija koje se navode u deklaraciji,
  • vjerodostojnost, točnost i valjanost svih dokumenata koji se prilažu deklaraciji,
  •  ispunjenje svih obveza koje se odnose na stavljanje dotične robe u predmetni carinski
    postupak.

Nadalje, u skladu s člankom 163 CZU, dokumenti koji su potrebni za stavljanje robe u deklarirani
carinski postupak moraju biti u posjedu deklaranta i na raspolaganju carinskim tijelima u vrijeme
kada se podnosi carinska deklaracija. Dakle, ti dokumenti moraju biti dostavljeni nadležnom
carinskom službeniku ako je određena kontrola predmetne deklaracije.
Slijedom toga, svako neutemeljeno i potencijalno netočno deklariranje podataka o kojem ovisi
visina obračunatih davanja, neposjedovanje ili nepodnošenje potrebnih dokumenata, nepružanje
podataka ili pojašnjenja koja su potrebna za provedbu propisa može povlačiti prekršajnu
odgovornost temeljem Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije.

3.3.1 Neto masa
Neto masa podrazumijeva masu robe bez bilo kojeg pakiranja.
Pravilnikom o popunjavanju jedinstvene carinske deklaracije propisano je da se u polje 38 unosi
neto masu robe opisane u odgovarajućem polju 31, izraženu u kilogramima. Iznimno, u slučaju
električne energije iz tarifnog broja 2716, u polje 38 unosi se podatak od 0,001 kg.
Polje 38 obvezno se popunjava na razini stavke deklaracije, slijedom čega će deklaracija biti
odbijena ako polje 38 nije popunjeno ili sadrži podatak od 0,000 kg. U tom slučaju, deklarant će
porukom kroz HRAIS sustav biti obaviješten da je deklaracija neispravna i da ju treba ispraviti.
Polje 38 mora sadržavati točan i utemeljen podatak o neto masi robe opisane u polju 31, za svaku
pojedinačnu stavku deklaracije, što znači da proizvoljno deklariranje neto mase, na primjer
proporcionalno prema vrijednosti stavke, nije dozvoljeno. To je iznimno važno kada se radi o
deklaracijama za puštanje u slobodni promet (uključujući za posebnu uporabu) i unutarnju
proizvodnju jer netočno deklariranje može za posljedicu imati nepravilnu primjenu propisa vezanih
uz stavljanje robe u te postupke, a osobito u pogledu jediničnih cijena i visine davanja.
Slijedom toga, deklarant je dužan osigurati točne podatke o neto masi robe za svaku vrstu robe
obuhvaćenu carinskom deklaracijom. Ti podaci mogu biti sadržani u računu, predračunu,
otpremnici, paking listi ili drugom komercijalnom dokumentu pošiljatelja ili ih na odgovarajući način
može utvrditi deklarant prije podnošenje stavljanja robe u navedene carinske postupke

Izvor: Pojašnjenje br. 16 V 1.0 od 1.9.2016 Carinska uprava, Središnji ured, Sektor za carinsku tarifu, vrijednost i podrijetlo

Ograničenje uvoza određenih proizvoda od željeza ili čelika
/in /by

Od 3. lipnja 2016. uvodi se ograničenje uvoza određenih proizvoda od željeza ili čelika iz svih trećih zemalja, osim iz Norveške, Islanda i Lihtenštajna u skladu s donesenom Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2016/670.

Uredba propisuje da je za puštanje predmetnih proizvoda od željeza i čelika potrebno ishodovati isprave o nadzoru koje će se na zahtjev uvoznika izdavati nadležno tijelo zemlje članice bez količinskih ograničenja. Za izdavanje dozvola u Hrvatskoj nadležno je Ministarstvo vanjskih i europskih poslova koje će započeti s zaprimanjem i obradom zahtjeva  od 30. svibnja 2016.

U zahtjevu za izdavanje Isprave o nadzoru za uvoz čelika i proizvoda od čelika treba navesti tarifnu oznaku u skladu sa naputkom Europske komisije, od deset znamenaka za svaki proizvod.

Više informacija možete pronaći na stranicama ministarstva MVEP – Gospodarska Diplomacija • Željezo i čelik.

 

Podrijetlo robe
/in /by

Podrijetlo robe ima izuzetan značaj u primjeni trgovinskih mjera EU, kako u primjeni povlaštenih carinskih stopa pri uvozu robe u EU, tako i kod izvoza u primjeni trgovinskih sporazuma s zemljama s kojima EU ima potpisane sporazume odnosno protokoli.

Na stranicama Carinske uprave (carina.gov.hr) objavljen je zanimljiv i koristan članak o podrijetlu robe koji Vam prenosimo u cijelosti.

Prilikom uvoza ili izvoza robu često pored ostale dokumentacije prati i dokaz o podrijetlu robe.
Općenito, podrijetlo robe može biti:

  • povlašteno (preferencijalno) podrijetlo i
  • nepovlašteno (nepreferencijalno) podrijetlo.

Nužno je razlikovati ove dvije kategorije podrijetla robe. Pritom odmah treba naglasiti da ista roba može imati naznačeno i povlašteno i nepovlašteno podrijetlo, te da ono može biti različito, tj. može imati povlašteno podrijetlo jedne zemlje, a nepovlašteno druge zemlje. Predmetni dokazi izdaju se za robu koja udovolji određenim propisanim pravilima podrijetla. Kod uvoza, radi primjene povlaštene (preferencijalne) stope carine gleda se na preferencijalno podrijetlo, te robu treba pratiti dokaz o preferencijalnom podrijetlu, a nepreferencijalno podrijetlo pri uvozu može odredit je li roba podložna ili izuzeta od primjene drugih specifičnih (zaštitnih, antidampinških) mjera trgovinske politike.

Iz tog razloga podrijetlo robe, neovisno služi li primjeni povlaštene stope carine ili izuzeću od primjene neke od mjera trgovinske politike, od izuzetnog je značaja.

Ono što treba istaknuti je da EU ima zaključen čitav niz preferencijalnih sporazuma, koji reguliraju preferencijalno podrijetlo, i to kako dvostranih, tako i jednostranih te se u dijelu povlaštenog podrijetla daje pregled svih preferencijalnih aranžmana koje EU primjenjuje uz naznake gdje se predmetni ugovori ili odluke mogu pronaći kako bi se detaljnije proučile. Ujedno treba naglasiti da je ovo trenutno stanje, a trgovinski su pregovori „živ organizam“ i kontinuirano se pregovara sa određenim državama, te je i sama shema ugovora podložna promjenama, koju ćemo pravovremeno ažurirati.

Nepreferencijalno podrijetlo

Predstavlja „ekonomsku“ nacionalnost robe tj. roba na temelju nepovlaštenog podrijetla (za razliku od povlaštenog podrijetla) ne stječe nikakav povlašteni status u vidu ukidanja ili smanjenja carine na istu, već je isto nužno za pravilnu primjenu mnogih mjera ekonomske politike kao npr.: antidampinških i kompenzacijskih carina; uvoznih i izvoznih kvota za odredene zemlje; embarga i drugih zabrana ili ograničenja kojima su pogođene pojedine zemlje; izvoznih poticaja i dr. Ujedno se koristi i u svrhu vanjskotrgovinske statistike. Kao dokaz nepovlaštenog podrijetla robe izdaje se uvjerenje o podrijetlu koju uobičajeno izdaju trgovinske ili gospodarske komore zemlje izvoznice (u RH je to HGK).
Kod nepovlaštenih pravila podrijetla proizvodi mogu steci podrijetlo na jedan od dva načina i to ovisno da li je roba:

  •  u cijelosti dobivena u zemlji ili
  •  u slucajevima gdje se roba proizvodi u dvije ili više zemalja, smatra se da potječe iz zemlje u kojoj je prošla “posljednju bitnu gospodarski opravdanu obradu ili preradu u tvrtci opremljenoj u tu svrhu, a što dovodi do novih proizvoda ili predstavlja bitnu fazu proizvodnje “.Kod odredene robe kao npr. tekstila postoje određena dodatna pravila i tumačenja koja propisuju obradu.

Treba istaknuti da kao dio višestranih trgovinskih pregovora u okviru GATT-a postoji intencija usklađivanja pravila o nepovlaštenom podrijetlu unutar Svjetske trgovinske organizacije (WTO) i ti pregovori su i dalje u tijeku.
EU nepreferencijalna pravila propisana su člancima 22. do 26. Carinskog zakonika Zajednice (Uredba Vijeca 2913/92) i člancima 35. do 65., te Prilozima 9. do 11. Uredbe za provedbu carinskog zakonika Zajednice (Uredba Komisije 2454/93), a za dodatna tumačenja, ukoliko se za određenu robu ne može na osnovu ovih odredbi tj. liste pravila za pojedine proizvode (iz Priloga) utvrditi da li je zadovoljeno pravilo za nepreferencijalno podrijetlo, koristi se lista preostalih pravila, koja je javno dostupna na web stranicama DG TAXUD-a (http://ec.europa.eu/taxation_customs/customs/customs_duties/rules_origin/non-preferential/article_410_en.htm)

Preferencijalno podrijetlo

Povlaštena pravila, za razliku od nepovlaštenih, često su stroža tj. da bi roba stekla podrijetlo nužno je da ista zadovolji strože kriterije. Najčešće su propisana protokolima o podrijetlu koji su sastavni dijelovi ugovora o slobodnoj trgovini ili autonomnim mjerama (npr. GSP podrijetlo, ili autonomnim trgovinskim mjerama EU-a). Istim se osigurava da se samo za one robe koja su stekle podrijetlo u jednoj zemlji ugovornici primjenjuje povlaštena stopa carine pri uvozu u drugu članicu ugovornicu.
Primjena povlaštene stope najčešće je ugovorena dvostrano, međutim EU poznaje i autonomnu primjenu preferencijala sa pojedinom državama ili grupama država uz jednostranu primjenu povlaštene stope carine, a sve s ciljem podupiranja razvoja određenih područja ili regija .
Prilikom uvoza robe u EU može se primijeniti povlaštena stopa carine po tri različita osnova i to temeljem:

  • ugovora o slobodnoj trgovini i protokola o podrijetlu (između dviju ili više zemalja)
  •  autonomnih (jednostranih) preferencijala koje EU daje robi podrijetlom iz manje razvijenih zemlja prilikom uvoza u EU
  •  carinske unije.

Dok je Ugovorima o slobodnoj trgovini i autonomnim aranžmanima predviđena primjena povlaštene stope carine za robu koja je stekla povlašteno podrijetlo u određenoj zemlji ili grupi zemalja i prati je pravovaljani dokaz o podrijetlu robe, za robu će se u okviru carinske unije primijeniti povlašteni uvoz za robu koja je u tim zemljama puštena u slobodan promet i to temeljem statusa „robe puštene u slobodan promet“ , a ne temeljem statusa robe s podrijetlom. Međutim, treba istaknuti da se za robu koja se uvozi u okviru carinske unije primjenjuju sve mjere trgovinske politike.
Pored činjenice da je EU ujedno i carinska unija, EU ima zaključenu carinsku uniju i sa Turskom i to za industrijske proizvode i prerađene industrijske proizvode (osim ugljena i čelika), San Marinom za svu robu osim ugljena i čelika i Andorom za robu iz poglavlja 25-97 Carinske tarife.
Ujedno, carinskom unijom nisu predviđeni svi proizvodi, ali isti onda mogu imati povlašteni tretman temeljem podrijetla. Tako npr. poljoprivredni proizvodi iz Turske i Andore nisu uključeni u carinsku uniju ali mogu se uvoziti u EU uz primjenu povlaštene stope ukoliko robu prati dokaz o povlaštenom podrijetlu.

Stjecanje podrijetla

Općenito smatra se da su proizvodi sa podrijetlom ako su:

  • u cijelosti dobiveni
  • dostatno obrađeni ili prerađeni proizvodi (uz ispunjenje uvjeta iz Liste prerade ili obrade) stekli podrijetlo kumulacijom

Pored samog načina stjecanja povlaštenog podrijetla svaki pojedinačni ugovor propisuje i slijedeće temeljne odredbe i to: nedostatni postupci prerade ili obrade, opće pravilo tolerancije, zabranu povrata carine (no drawback), načelo teritorijalnosti, pravilo o izravnom prijevozu, dokaze o podrijetlu, mogućnost dodjeljivanja statusa ovlaštenih izvoznika i dr.
Treba istaknuti da svaki protokol o podrijetlu ili neka drugi pravna osnova kojim su propisana pravila podrijetla ima neke svoje specifičnosti i nužno je prilikom utvrđivanja podrijetla proučiti konkretan protokol u relevantnom broju službenog lista EU (Official Journal – OJ) gdje su objavljeni svi Sporazumi odnosno protokoli.

Privremeni uvoz i izvoz ambalaže
/in /by

Carinska uprava RH objavila je novu uputu o postupku privremenog uvoza i izvoza ambalaže.

Novom uputom postupak se dodatno pojednostavljuje. Prema uputi 4/16 od 1. veljače 2016 privremeni uvoz i izvoz provodi se samo usmenim deklariranjem ambalaže graničnim carinskim  uredima uz obvezu vođenja evidencije korisnika. Važno je istaknuti da se postupak privremenog uvoza-izvoza ambalaže ne može primjeniti ako je ambalaža predmet kupoprodajnog odnosa.

Uputa 4/16 za postupak privremenog uvoza i izvoza ambalaže.

GP Vinjani Donji ipak otvoren za promet

/in , /by

Granični prijelaz Gorica – Vinjani neće biti zatvoren od 10. siječnja do 30. travnja kako je ranije najavio MUP Republike Hrvatske i Carinska uprava RH

Prema obavijesti Carinske uprave RH, Klasa: 212-02/15-01/89; Urbr: 513-02-1234/4-16-6  od  20.01.2016. ,  o stavljena je  izvan snage odluka o privremenom zatvaranju graničnog prijelaza za međunarodni cestovni promet putnika i roba Vinjani Donji /Gorica. Prema navedenom, na snazi  je ranije utvrđeni režim prelaska granice kako je određeno Ugovorom između Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine o graničnim prijelazima.

 

Obavijest o ulasku Republike Srbije u Konvenciju o zajedničkom provoznom postupku

/in /by

U skladu s odlukom Zajedničkog odbora Konvencije o zajedničkom provoznom postupku, dana 01. veljače 2016. Republika Srbija će pristupiti Konvenciji što donosi novosti u rad carinskih službenika i ovlaštenih carinskih otpremnika na graničnim prijelazima sa Republikom Srbijom.

Detalnije informacije možete pročitati na stranici izvora Carinske uprave RH  >>. Obavijest Carinske uprave od 12.01.2016

Intrastat 2016.

/in , /by

Obveznik izvještavanja za Intrastat je svaki poslovni subjekt, obveznik PDV-a, čija godišnja vrijednost robne razmjene sa zemljama EU-a prelazi prag uključivanja bilo za otpreme bilo za primitke ili za oba trgovinska toka.

Vrijednost praga uključivanja za 2016. za primitke iznosi 1.800.000 kuna, a za otpreme 900.000 kuna.

Svi poslovni subjekti, koji se bave poslovima oplemenjivanja, ukoliko prelaze utvrđenu vrijednost praga uključivanja za jedan tok, dužni su sami se prijaviti u Intrastat sustav i podnositi izvješća za Intrastat istraživanje. Izvješća se podnose za oba toka.

Napominjemo da se svim izvještajnim jedinicama koje se bave poslovima oplemenjivanja pored postojeće obveze izvještavanja (primitak ili otprema) dodaje i drugi tok (otprema ili primitak), bez obzira da li vrijednost tog drugog toka prelazi utvrđenu vrijednost praga uključivanja za taj tok.

Obustava prometa preko GP Vinjani Donji!

/in /by
Read more