Objave

Izmjena odredbi o DUGOROČNOJ IZJAVI DOBAVLJAČA (ID)
/in , /by

Izmjenom čl. 62 uvela se mogućnost da jedna dugoročna izjava dobavljača obuhvaća i robu koja je već bila isporučena do datuma izdavanja izjave dobavljača i robu koja će biti isporučena kasnije, kao i izdavanje dugoročne izjave dobavljača za određeni period u budućnosti s ukupnim maksimalnim periodom važenja od 24 mjeseci od datuma početka valjanosti.

Čl. 62. PUCZU sada glasi:

  1. Ako dobavljač izvozniku ili subjektu redovito isporučuje pošiljke robe i ako se očekuje da status robe s podrijetlom svih tih pošiljaka bude isti, dobavljač može dostaviti jedinstvenu izjavu kojom je obuhvaćeno više pošiljaka te robe (dugoročna izjava dobavljača).
  2. Dugoročna izjava dobavljača sastavlja se za pošiljke poslane tijekom određenog vremenskog razdoblja i sadržava tri datuma:
    1. datum na koji je izjava sastavljena (datum izdavanja);
    2. datum početka razdoblja (datum početka), koji ne može biti više od 12 mjeseci prije ili više od šest mjeseci nakon datuma izdavanja;
    3. datum završetka razdoblja (datum završetka), koji ne može biti više od 24 mjeseca nakon datuma početka razdoblja;
  3. Ako dugoročna izjava dobavljača nije valjana u pogledu nekih ili svih pošiljaka robe koja je isporučena ili koja se treba isporučiti, dobavljač odmah o tome obavješćuje predmetnog izvoznika ili predmetni subjekt.

 

Predmetne odredbe primjenjuju se od 14. lipnja 2017.

Preuzeto s https://carina.gov.hr/

Izjave dobavljača
/in /by
Obzirom da se primjene propisa EU i Sporazuma o slobodnoj trgovini kontinuirano unaprijeđuju u praksi, želja nam je pomoći u informiranju sudionika u carinskim postupcima. To se posebno odnosi na izvoznike, kako bi pravovremenom pripremom dokumentacije izbjegli zastoje i probleme pri provođenju izvoznog postupka.
Trgovci koji nabavljaju robu unutar EU i istu namjeravaju izvoziti u treće zemlje, kojima je  u postupku izvoza potreban dokaz o podrijetlu, posebno dokaz o preferencijalnom podrijetlu, važno je da su upoznati s obvezama koje preuzimaju s izdavanjem izjava na računu.  Člankom 22. gotovo u svim  protokolima propisano je slijedeće:
Izvoznik koji daje izjavu na računu bit će spreman, u bilo koje vrijeme, na zahtjev carinskih vlasti zemlje izvoznice, podnijeti na uvid sve odgovarajuće dokumente kojima dokazuje podrijetlo predmetnih proizvoda, kao i ispunjenost ostalih uvjeta iz ovoga Protokola.
Prenosimo informacije objavljene na stranicama Carinske Uprave kojima se daje uputa-pojašnjenje izvoznicima.To se posebno odnosi na izvoznike kojima je u postupku izvoza potreban dokaz o preferencijalnom podrijetlu pri kojem se koriste povlaštene carinske stope u zemljama odredišta s kojima EU ima potpisane sporazume.

“Činjenica da je roba u slobodnom prometu ili da je kupljena od dobavljača iz Unije nije sama po sebi dostatna za dokazivanje statusa robe s podrijetlom.
Člankom 61/1 PUCZU (link) propisano je da kada dobavljač, za potrebe odredaba kojima se uređuje povlaštena trgovina između Unije i određene zemlje ili teritorija (status povlaštenog podrijetla), izvozniku ili subjektu dostavlja podatke potrebne za utvrđivanje statusa robe s podrijetlom, to čini pomoću izjave dobavljača (ID). Ista se prvenstveno koristi od strane izvoznika kao dokaz o stečenom podrijetlu pri podnošenju zahtjeva za izdavanje potvrde o prometu robe, kao što je, na primjer, EUR.1 ili predstavlja temelje za izdavanje izjave na računu.
Ista se izdaje se u dva oblika:
izjava dobavljača za robu koja je stekla podrijetlo;
izjava dobavljača za robu koja nije stekla podrijetlo
U slučaju kada dobavljač izvozniku ili nekom drugom subjektu izdaje ID za svaku pojedinačnu pošiljku onda se izdaje tzv. kratkoročna izjava.
Kratkoročna izjava se izdaje na računu, dostavnici ili bilo kojoj komercijalnoj ispravi (proforma račun, dostavnica, paking lista i slično) na kojoj je roba dovoljno podrobno opisana da bi se mogla prepoznati. Ista ne može biti navedena na transportnom dokumentu jer isti nije u vlasništvu dobavljača nego prijevoznika .
U slučaju kada dobavljač izvozniku ili nekom drugom subjektu redovito isporučuje pošiljke robe i ako se očekuje da status robe s podrijetlom svih tih pošiljaka bude isti, dobavljač može dostaviti jedinstvenu ID kojom može biti obuhvaćeno više pošiljke te robe u propisanom roku tj. razdoblju – tada se može izdati dugoročna izjava dobavljača, u propisanom formatu. Dobavljač je u obvezi odmah izvijestiti izvoznika ili subjekta ukoliko ID nije valjana u pogledu nekih ili svih pošiljaka koje su isporučene ili će biti isporučene (članak 62/3 PUCZU).
Domaće HR tvrtke mogu svojim partnerima kojima isporučuju robu izdavati izjave dobavljača, kao i od svojih dobavljača tražiti izdavanje istih, ukoliko je isto potrebno.”

Izjave dobavljača na Engleskom jeziku možete preuzeti ovdje:

Izjave na Hrvatskom jeziku možete preuzeti ovdje:

Cijelu uputu i pojašnjenje možete pronaći ovdje:   Izjava dobavljača – Pojašnjenje 7
Podrijetlo robe
/in /by

Podrijetlo robe ima izuzetan značaj u primjeni trgovinskih mjera EU, kako u primjeni povlaštenih carinskih stopa pri uvozu robe u EU, tako i kod izvoza u primjeni trgovinskih sporazuma s zemljama s kojima EU ima potpisane sporazume odnosno protokoli.

Na stranicama Carinske uprave (carina.gov.hr) objavljen je zanimljiv i koristan članak o podrijetlu robe koji Vam prenosimo u cijelosti.

Prilikom uvoza ili izvoza robu često pored ostale dokumentacije prati i dokaz o podrijetlu robe.
Općenito, podrijetlo robe može biti:

  • povlašteno (preferencijalno) podrijetlo i
  • nepovlašteno (nepreferencijalno) podrijetlo.

Nužno je razlikovati ove dvije kategorije podrijetla robe. Pritom odmah treba naglasiti da ista roba može imati naznačeno i povlašteno i nepovlašteno podrijetlo, te da ono može biti različito, tj. može imati povlašteno podrijetlo jedne zemlje, a nepovlašteno druge zemlje. Predmetni dokazi izdaju se za robu koja udovolji određenim propisanim pravilima podrijetla. Kod uvoza, radi primjene povlaštene (preferencijalne) stope carine gleda se na preferencijalno podrijetlo, te robu treba pratiti dokaz o preferencijalnom podrijetlu, a nepreferencijalno podrijetlo pri uvozu može odredit je li roba podložna ili izuzeta od primjene drugih specifičnih (zaštitnih, antidampinških) mjera trgovinske politike.

Iz tog razloga podrijetlo robe, neovisno služi li primjeni povlaštene stope carine ili izuzeću od primjene neke od mjera trgovinske politike, od izuzetnog je značaja.

Ono što treba istaknuti je da EU ima zaključen čitav niz preferencijalnih sporazuma, koji reguliraju preferencijalno podrijetlo, i to kako dvostranih, tako i jednostranih te se u dijelu povlaštenog podrijetla daje pregled svih preferencijalnih aranžmana koje EU primjenjuje uz naznake gdje se predmetni ugovori ili odluke mogu pronaći kako bi se detaljnije proučile. Ujedno treba naglasiti da je ovo trenutno stanje, a trgovinski su pregovori „živ organizam“ i kontinuirano se pregovara sa određenim državama, te je i sama shema ugovora podložna promjenama, koju ćemo pravovremeno ažurirati.

Nepreferencijalno podrijetlo

Predstavlja „ekonomsku“ nacionalnost robe tj. roba na temelju nepovlaštenog podrijetla (za razliku od povlaštenog podrijetla) ne stječe nikakav povlašteni status u vidu ukidanja ili smanjenja carine na istu, već je isto nužno za pravilnu primjenu mnogih mjera ekonomske politike kao npr.: antidampinških i kompenzacijskih carina; uvoznih i izvoznih kvota za odredene zemlje; embarga i drugih zabrana ili ograničenja kojima su pogođene pojedine zemlje; izvoznih poticaja i dr. Ujedno se koristi i u svrhu vanjskotrgovinske statistike. Kao dokaz nepovlaštenog podrijetla robe izdaje se uvjerenje o podrijetlu koju uobičajeno izdaju trgovinske ili gospodarske komore zemlje izvoznice (u RH je to HGK).
Kod nepovlaštenih pravila podrijetla proizvodi mogu steci podrijetlo na jedan od dva načina i to ovisno da li je roba:

  •  u cijelosti dobivena u zemlji ili
  •  u slucajevima gdje se roba proizvodi u dvije ili više zemalja, smatra se da potječe iz zemlje u kojoj je prošla “posljednju bitnu gospodarski opravdanu obradu ili preradu u tvrtci opremljenoj u tu svrhu, a što dovodi do novih proizvoda ili predstavlja bitnu fazu proizvodnje “.Kod odredene robe kao npr. tekstila postoje određena dodatna pravila i tumačenja koja propisuju obradu.

Treba istaknuti da kao dio višestranih trgovinskih pregovora u okviru GATT-a postoji intencija usklađivanja pravila o nepovlaštenom podrijetlu unutar Svjetske trgovinske organizacije (WTO) i ti pregovori su i dalje u tijeku.
EU nepreferencijalna pravila propisana su člancima 22. do 26. Carinskog zakonika Zajednice (Uredba Vijeca 2913/92) i člancima 35. do 65., te Prilozima 9. do 11. Uredbe za provedbu carinskog zakonika Zajednice (Uredba Komisije 2454/93), a za dodatna tumačenja, ukoliko se za određenu robu ne može na osnovu ovih odredbi tj. liste pravila za pojedine proizvode (iz Priloga) utvrditi da li je zadovoljeno pravilo za nepreferencijalno podrijetlo, koristi se lista preostalih pravila, koja je javno dostupna na web stranicama DG TAXUD-a (http://ec.europa.eu/taxation_customs/customs/customs_duties/rules_origin/non-preferential/article_410_en.htm)

Preferencijalno podrijetlo

Povlaštena pravila, za razliku od nepovlaštenih, često su stroža tj. da bi roba stekla podrijetlo nužno je da ista zadovolji strože kriterije. Najčešće su propisana protokolima o podrijetlu koji su sastavni dijelovi ugovora o slobodnoj trgovini ili autonomnim mjerama (npr. GSP podrijetlo, ili autonomnim trgovinskim mjerama EU-a). Istim se osigurava da se samo za one robe koja su stekle podrijetlo u jednoj zemlji ugovornici primjenjuje povlaštena stopa carine pri uvozu u drugu članicu ugovornicu.
Primjena povlaštene stope najčešće je ugovorena dvostrano, međutim EU poznaje i autonomnu primjenu preferencijala sa pojedinom državama ili grupama država uz jednostranu primjenu povlaštene stope carine, a sve s ciljem podupiranja razvoja određenih područja ili regija .
Prilikom uvoza robe u EU može se primijeniti povlaštena stopa carine po tri različita osnova i to temeljem:

  • ugovora o slobodnoj trgovini i protokola o podrijetlu (između dviju ili više zemalja)
  •  autonomnih (jednostranih) preferencijala koje EU daje robi podrijetlom iz manje razvijenih zemlja prilikom uvoza u EU
  •  carinske unije.

Dok je Ugovorima o slobodnoj trgovini i autonomnim aranžmanima predviđena primjena povlaštene stope carine za robu koja je stekla povlašteno podrijetlo u određenoj zemlji ili grupi zemalja i prati je pravovaljani dokaz o podrijetlu robe, za robu će se u okviru carinske unije primijeniti povlašteni uvoz za robu koja je u tim zemljama puštena u slobodan promet i to temeljem statusa „robe puštene u slobodan promet“ , a ne temeljem statusa robe s podrijetlom. Međutim, treba istaknuti da se za robu koja se uvozi u okviru carinske unije primjenjuju sve mjere trgovinske politike.
Pored činjenice da je EU ujedno i carinska unija, EU ima zaključenu carinsku uniju i sa Turskom i to za industrijske proizvode i prerađene industrijske proizvode (osim ugljena i čelika), San Marinom za svu robu osim ugljena i čelika i Andorom za robu iz poglavlja 25-97 Carinske tarife.
Ujedno, carinskom unijom nisu predviđeni svi proizvodi, ali isti onda mogu imati povlašteni tretman temeljem podrijetla. Tako npr. poljoprivredni proizvodi iz Turske i Andore nisu uključeni u carinsku uniju ali mogu se uvoziti u EU uz primjenu povlaštene stope ukoliko robu prati dokaz o povlaštenom podrijetlu.

Stjecanje podrijetla

Općenito smatra se da su proizvodi sa podrijetlom ako su:

  • u cijelosti dobiveni
  • dostatno obrađeni ili prerađeni proizvodi (uz ispunjenje uvjeta iz Liste prerade ili obrade) stekli podrijetlo kumulacijom

Pored samog načina stjecanja povlaštenog podrijetla svaki pojedinačni ugovor propisuje i slijedeće temeljne odredbe i to: nedostatni postupci prerade ili obrade, opće pravilo tolerancije, zabranu povrata carine (no drawback), načelo teritorijalnosti, pravilo o izravnom prijevozu, dokaze o podrijetlu, mogućnost dodjeljivanja statusa ovlaštenih izvoznika i dr.
Treba istaknuti da svaki protokol o podrijetlu ili neka drugi pravna osnova kojim su propisana pravila podrijetla ima neke svoje specifičnosti i nužno je prilikom utvrđivanja podrijetla proučiti konkretan protokol u relevantnom broju službenog lista EU (Official Journal – OJ) gdje su objavljeni svi Sporazumi odnosno protokoli.