Objave

Carinska uprava preuzima nadležnost za izdavanje isprave o nadzoru za uvoz proizvoda od željeza ili čelika

Od 11. srpnja 2017. godine, Ministarstvo financija Carinska uprava preuzima nadležnost od Ministarstva vanjskih i europskih poslova vezano za izdavanje isprave o nadzoru koja je uvjet za puštanje u slobodni promet određenih proizvoda od željeza ili čelika iz određenih trećih zemalja.

Izmjena Uredbe stupa na snagu 11.7.2017. godine, od kojeg datuma izdavanje isprave o nadzoru u Republici Hrvatskoj u nadležnosti je Ministarstva financija Carinske uprave.Isprave izdane prije 11. srpnja 2017. od strane Ministarstva vanjskih i europskih poslova vrijede do roka navedenog na njima.
Informacije vezane uz postupak podnošenja zahtjeva Carinskoj upravi, potrebnim ispravama i izdavanju isprava o nadzoru, obuhvaćenim proizvodima i izuzećima od podnošenje isprave te informacije vezane uz carinsko postupanje pri uvozu proizvoda od željeza ili čelika mogu se naći u Pojašnjenjima o primjeni propisa br. 14 CTVP  V2.0 od 11.7.2017. – Uvoz proizvoda od željeza ili čelika.

Posebno naglašavamo da uz popunjeni obrazac zahtjeva, osim komercijalne isprave kojom dokazuje namjeru uvoza, podnositelj zahtjeva mora priložiti potvrdu o proizvodnji koju je izdala čeličana koja je robu proizvela, iz koje je vidljiva vrsta i kemijski sastav robe. Predmetne isprave neophodne su radi provjere ključnih podataka u zahtjevu (KN/TARIC oznake, količine i vrijednosti u eurima) kako bi se izbjegli problemi kod puštanja robe u slobodni promet zbog osporavanje isprave o nadzoru ili njezine usklađenosti s podacima sadržanim u uvoznoj carinskoj deklaracije.
Slijedom navedenog upozoravamo da će izdavanje isprave o nadzoru biti odbijeno ako zahtjev ne sadrži sve potrebne podatke ili ako mu nisu priložene prethodno navedene isprave.

 

Ova obavijest je objavljena na službenim stranicama Carinske uprave te je u potpunosti možete pregledati ovdje.

Ograničenje uvoza određenih proizvoda od željeza ili čelika

Od 3. lipnja 2016. uvodi se ograničenje uvoza određenih proizvoda od željeza ili čelika iz svih trećih zemalja, osim iz Norveške, Islanda i Lihtenštajna u skladu s donesenom Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2016/670.

Uredba propisuje da je za puštanje predmetnih proizvoda od željeza i čelika potrebno ishodovati isprave o nadzoru koje će se na zahtjev uvoznika izdavati nadležno tijelo zemlje članice bez količinskih ograničenja. Za izdavanje dozvola u Hrvatskoj nadležno je Ministarstvo vanjskih i europskih poslova koje će započeti s zaprimanjem i obradom zahtjeva  od 30. svibnja 2016.

U zahtjevu za izdavanje Isprave o nadzoru za uvoz čelika i proizvoda od čelika treba navesti tarifnu oznaku u skladu sa naputkom Europske komisije, od deset znamenaka za svaki proizvod.

Više informacija možete pronaći na stranicama ministarstva MVEP – Gospodarska Diplomacija • Željezo i čelik.

 

Podrijetlo robe

Podrijetlo robe ima izuzetan značaj u primjeni trgovinskih mjera EU, kako u primjeni povlaštenih carinskih stopa pri uvozu robe u EU, tako i kod izvoza u primjeni trgovinskih sporazuma s zemljama s kojima EU ima potpisane sporazume odnosno protokoli.

Na stranicama Carinske uprave (carina.gov.hr) objavljen je zanimljiv i koristan članak o podrijetlu robe koji Vam prenosimo u cijelosti.


Prilikom uvoza ili izvoza robu često pored ostale dokumentacije prati i dokaz o podrijetlu robe.
Općenito, podrijetlo robe može biti:

  • povlašteno (preferencijalno) podrijetlo i
  • nepovlašteno (nepreferencijalno) podrijetlo.

Nužno je razlikovati ove dvije kategorije podrijetla robe. Pritom odmah treba naglasiti da ista roba može imati naznačeno i povlašteno i nepovlašteno podrijetlo, te da ono može biti različito, tj. može imati povlašteno podrijetlo jedne zemlje, a nepovlašteno druge zemlje. Predmetni dokazi izdaju se za robu koja udovolji određenim propisanim pravilima podrijetla. Kod uvoza, radi primjene povlaštene (preferencijalne) stope carine gleda se na preferencijalno podrijetlo, te robu treba pratiti dokaz o preferencijalnom podrijetlu, a nepreferencijalno podrijetlo pri uvozu može odredit je li roba podložna ili izuzeta od primjene drugih specifičnih (zaštitnih, antidampinških) mjera trgovinske politike.

Iz tog razloga podrijetlo robe, neovisno služi li primjeni povlaštene stope carine ili izuzeću od primjene neke od mjera trgovinske politike, od izuzetnog je značaja.

Ono što treba istaknuti je da EU ima zaključen čitav niz preferencijalnih sporazuma, koji reguliraju preferencijalno podrijetlo, i to kako dvostranih, tako i jednostranih te se u dijelu povlaštenog podrijetla daje pregled svih preferencijalnih aranžmana koje EU primjenjuje uz naznake gdje se predmetni ugovori ili odluke mogu pronaći kako bi se detaljnije proučile. Ujedno treba naglasiti da je ovo trenutno stanje, a trgovinski su pregovori „živ organizam“ i kontinuirano se pregovara sa određenim državama, te je i sama shema ugovora podložna promjenama, koju ćemo pravovremeno ažurirati.

Nepreferencijalno podrijetlo

Predstavlja „ekonomsku“ nacionalnost robe tj. roba na temelju nepovlaštenog podrijetla (za razliku od povlaštenog podrijetla) ne stječe nikakav povlašteni status u vidu ukidanja ili smanjenja carine na istu, već je isto nužno za pravilnu primjenu mnogih mjera ekonomske politike kao npr.: antidampinških i kompenzacijskih carina; uvoznih i izvoznih kvota za odredene zemlje; embarga i drugih zabrana ili ograničenja kojima su pogođene pojedine zemlje; izvoznih poticaja i dr. Ujedno se koristi i u svrhu vanjskotrgovinske statistike. Kao dokaz nepovlaštenog podrijetla robe izdaje se uvjerenje o podrijetlu koju uobičajeno izdaju trgovinske ili gospodarske komore zemlje izvoznice (u RH je to HGK).
Kod nepovlaštenih pravila podrijetla proizvodi mogu steci podrijetlo na jedan od dva načina i to ovisno da li je roba:

  •  u cijelosti dobivena u zemlji ili
  •  u slucajevima gdje se roba proizvodi u dvije ili više zemalja, smatra se da potječe iz zemlje u kojoj je prošla “posljednju bitnu gospodarski opravdanu obradu ili preradu u tvrtci opremljenoj u tu svrhu, a što dovodi do novih proizvoda ili predstavlja bitnu fazu proizvodnje “.Kod odredene robe kao npr. tekstila postoje određena dodatna pravila i tumačenja koja propisuju obradu.

Treba istaknuti da kao dio višestranih trgovinskih pregovora u okviru GATT-a postoji intencija usklađivanja pravila o nepovlaštenom podrijetlu unutar Svjetske trgovinske organizacije (WTO) i ti pregovori su i dalje u tijeku.
EU nepreferencijalna pravila propisana su člancima 22. do 26. Carinskog zakonika Zajednice (Uredba Vijeca 2913/92) i člancima 35. do 65., te Prilozima 9. do 11. Uredbe za provedbu carinskog zakonika Zajednice (Uredba Komisije 2454/93), a za dodatna tumačenja, ukoliko se za određenu robu ne može na osnovu ovih odredbi tj. liste pravila za pojedine proizvode (iz Priloga) utvrditi da li je zadovoljeno pravilo za nepreferencijalno podrijetlo, koristi se lista preostalih pravila, koja je javno dostupna na web stranicama DG TAXUD-a (http://ec.europa.eu/taxation_customs/customs/customs_duties/rules_origin/non-preferential/article_410_en.htm)

Preferencijalno podrijetlo

Povlaštena pravila, za razliku od nepovlaštenih, često su stroža tj. da bi roba stekla podrijetlo nužno je da ista zadovolji strože kriterije. Najčešće su propisana protokolima o podrijetlu koji su sastavni dijelovi ugovora o slobodnoj trgovini ili autonomnim mjerama (npr. GSP podrijetlo, ili autonomnim trgovinskim mjerama EU-a). Istim se osigurava da se samo za one robe koja su stekle podrijetlo u jednoj zemlji ugovornici primjenjuje povlaštena stopa carine pri uvozu u drugu članicu ugovornicu.
Primjena povlaštene stope najčešće je ugovorena dvostrano, međutim EU poznaje i autonomnu primjenu preferencijala sa pojedinom državama ili grupama država uz jednostranu primjenu povlaštene stope carine, a sve s ciljem podupiranja razvoja određenih područja ili regija .
Prilikom uvoza robe u EU može se primijeniti povlaštena stopa carine po tri različita osnova i to temeljem:

  • ugovora o slobodnoj trgovini i protokola o podrijetlu (između dviju ili više zemalja)
  •  autonomnih (jednostranih) preferencijala koje EU daje robi podrijetlom iz manje razvijenih zemlja prilikom uvoza u EU
  •  carinske unije.

Dok je Ugovorima o slobodnoj trgovini i autonomnim aranžmanima predviđena primjena povlaštene stope carine za robu koja je stekla povlašteno podrijetlo u određenoj zemlji ili grupi zemalja i prati je pravovaljani dokaz o podrijetlu robe, za robu će se u okviru carinske unije primijeniti povlašteni uvoz za robu koja je u tim zemljama puštena u slobodan promet i to temeljem statusa „robe puštene u slobodan promet“ , a ne temeljem statusa robe s podrijetlom. Međutim, treba istaknuti da se za robu koja se uvozi u okviru carinske unije primjenjuju sve mjere trgovinske politike.
Pored činjenice da je EU ujedno i carinska unija, EU ima zaključenu carinsku uniju i sa Turskom i to za industrijske proizvode i prerađene industrijske proizvode (osim ugljena i čelika), San Marinom za svu robu osim ugljena i čelika i Andorom za robu iz poglavlja 25-97 Carinske tarife.
Ujedno, carinskom unijom nisu predviđeni svi proizvodi, ali isti onda mogu imati povlašteni tretman temeljem podrijetla. Tako npr. poljoprivredni proizvodi iz Turske i Andore nisu uključeni u carinsku uniju ali mogu se uvoziti u EU uz primjenu povlaštene stope ukoliko robu prati dokaz o povlaštenom podrijetlu.

Stjecanje podrijetla

Općenito smatra se da su proizvodi sa podrijetlom ako su:

  • u cijelosti dobiveni
  • dostatno obrađeni ili prerađeni proizvodi (uz ispunjenje uvjeta iz Liste prerade ili obrade) stekli podrijetlo kumulacijom

Pored samog načina stjecanja povlaštenog podrijetla svaki pojedinačni ugovor propisuje i slijedeće temeljne odredbe i to: nedostatni postupci prerade ili obrade, opće pravilo tolerancije, zabranu povrata carine (no drawback), načelo teritorijalnosti, pravilo o izravnom prijevozu, dokaze o podrijetlu, mogućnost dodjeljivanja statusa ovlaštenih izvoznika i dr.
Treba istaknuti da svaki protokol o podrijetlu ili neka drugi pravna osnova kojim su propisana pravila podrijetla ima neke svoje specifičnosti i nužno je prilikom utvrđivanja podrijetla proučiti konkretan protokol u relevantnom broju službenog lista EU (Official Journal – OJ) gdje su objavljeni svi Sporazumi odnosno protokoli.

GP Vinjani Donji ipak otvoren za promet

Granični prijelaz Gorica – Vinjani neće biti zatvoren od 10. siječnja do 30. travnja kako je ranije najavio MUP Republike Hrvatske i Carinska uprava RH

Prema obavijesti Carinske uprave RH, Klasa: 212-02/15-01/89; Urbr: 513-02-1234/4-16-6  od  20.01.2016. ,  o stavljena je  izvan snage odluka o privremenom zatvaranju graničnog prijelaza za međunarodni cestovni promet putnika i roba Vinjani Donji /Gorica. Prema navedenom, na snazi  je ranije utvrđeni režim prelaska granice kako je određeno Ugovorom između Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine o graničnim prijelazima.

 

Obustava prometa preko GP Vinjani Donji!

EORI broj

Što je EORI broj i za što nam je potreban?

EORI broj je jedinstveni broj u Europskoj uniji koji gospodarskim subjektima i drugim osobama dodjeljuju carinska tijela ili posebno određena nadležna tijela država članica u skladu s propisima navedenima pod I. dio, Glava I., 6. poglavlje Uredbe komisije (EEZ) br. 2454/93 od 2.07.1993. koja predstavlja Uredbu za provedbu carinskog zakonika Zajednice, a koristi se za identifikaciju gospodarskih subjekata i drugih osoba u njihovim odnosima s carinskim tijelima.

Svi gospodarski subjekti koji obavljaju carinske postupke sukladno EU carinskim  propisima od 01.07. 2012. godine moraju imati dodijeljen EORI. Navedena obveza odnosi se kako na pravne tako i na fizičke osobe, te udruženja osoba. Stoga sve osobe koje uvoze robu iz trećih zemalja nakon 01.07.2013. moraju se za carinske postupke identificirati putem EORI broja.

Read more